OLOVKA
OLOVKA – CRTAČKA TEHNIKA
Općenito
Olovka je
materijal za crtanje i pisanje. U užem smislu poimanja isključivo je crtački materijal, linijskog karaktera, tamnijeg ili svjetlijeg traga. Ima najveći
rasponom tonskih izražajnih mogućnosti.
Olovka ili
pisaljka sastavljena je od uloška (pisaći štapić, »mina«) obložen drvenim
omotačem, koji se zarezuje te se tako nakon skraćenja uloška oslobađa njegov
novi dio. Uložak je najčešće od grafita koji se miješa u različitom omjeru s
glinom (grafitna olovka).
Povijest olovke
Prvobitna olovka
(antička pisaljka) je bila od olova i
ostavljala je sivkasti trag. Slično tome, metalna pisaljka „srebrenka”,
izrađena je od olova, cinka ili srebra tj. posrebrene bakrene žice. Naziv
olovka nastao je prema tradicionalnoj mješavini olova s cinkom, koja se nekada
rabila za pisanje. Za neke vrste olovaka s mekšim uloškom masnijega traga
upotrebljava se kreda (francuska riječ crayon od craie: kreda).
Prvu pisaljku s
grafitom (za koji se tada držalo da je vrsta olova) opisao je švicarski prirodoslovac
Conrad Gesner 1565. Grafitne olovke pojavile su se potkraj XVI. st. u
talijanskim gradovima, a potom u Nürnbergu, koji je dugo slovio kao glavno
europsko središte u proizvodnji grafitnih olovaka. U XIX st. grafitni štapići
se ulažu u drveni omotač i tako nastaje
olovka kakvu danas poznajemo.
Danas koristimo
olovku od grafita, pomiješanu s glinom.
Tvrdoća, mekoća i
ton olovke ovise o odnosu gline i grafita – što je više gline olovka je tvrđa i
ton svjetliji i obrnuto. Stupnjevi tvrdoće i mekoće olovaka grubo su
podijeljeni u četiri skupine: B znači "black" (mekane), H znači
"hard" (tvrde), HB je skraćenica za "hard black ", što
znači srednje tvrdo i F znači "firm" što znači čvrsto. Ponekad se ispred
abecednih znakova nalaze brojevi. Oni daju još precizniju izjavu o stupnju
tvrdoće ili intenzitetu boje olovke. Što je broj veći, to je olovka tvrđa i
svjetlija ili mekša i crnija. Srednja vrijednost koju najčešće koristimo za pisanje označena je kao HB.
Mekše olovke lako
se razmazuju i lako pucaju pri oštrenju ali daju puniji trag i dobre su za
snažne kontrastne i više slikarske crteže. Tvrde olovke dobre su za fino,
precizno crtanje i općenito omogućavaju čišći crtež, jer se teže razmažu. Zbog
toga su dobre i za skiciranje kompozicije u akvarelu i općenito u drugim
tehnikama, jer ne zamaste papir. Crtež vrlo mekom olovkom (iznad 4B)
preporučljivo je fiksirati jer se lako prlja. Trokutasti i okrugli presjek olovke najmanje zamara ruku
i lako se šilji, pa je pogodan za dug rad.
Zbog kemijske inertnosti grafita crtež olovkom vrlo je otporan na
utjecaj vlage i svjetla, te spada u vrlo stabilne tehnike. Dodatnim fiksiranjem
eliminira se mehanički nedostatak brisanja crteža.
Primjena
Olovka ima široke
mogućnosti: crtanja, šrafiranja ili sjenčanja. Kao podloga koriste se različite
vrste papira, od strukturiranih do glatkih.
Kako je olovka
precizan crtački materijal, koriste je oni umjetnici koji njeguju crtež kao
osnovu svog stvaralaštva. Tvrde olovke uglavnom se koriste za tehničke crteže.
Za slobodno crtanje koriste se mekane olovke. Olovku je moguće dobiti i
kao sami grafit, bez drvene ovojnice.
Potezima olovke po hrapavom papiru
struže se njen grafit i nastaje tonska gradacija. Ton ovisi o jačini pritiska (jači pritisak - tamniji ton), a kut
polegnutosti olovke debljinu traga
(uspravniji kut – tanji trag, polegnuti kut - ploha). Pogreške u crtežu
uklanjaju se gumicom.
Primjedbe
Objavi komentar