AKRILNA TEHNIKA

AKRILNA TEHNIKA

Povijest

Akrilna tehnika počinje otkrićem poliakrilnog vezivnog sredstva u Njemačkoj 1915. g i od tada se primjenjuje i razvija kao slikarska tehnika. Ubrzo se širi Europom, najprije kao vezivo za impregnacije i izolacije, zatim za izradu kolaža, a kasnije i kao samostalna tehnika. Novo polimerno vezivo značilo je olakšanje samog procesa gradnje slike, a i tehnološki otporniju tehniku na klimatske uvjete.

Karakteristike akrila

Akril je slikarska tehnika u kojoj se koriste akrilne boje izrađene od pigmenta otopljenog u akrilnom vezivu. Akrilne boje se rastvaraju u vodi i brzo suše. Sušenje traje od 5 do 50 minuta, ovisno o debljini nanesenog sloja. Nakon sušenja, su stabilne, vodootporne  i otporne na mehaničko djelovanje.

 

Zbog brzog sušenja prikladne su za tehnike podslikavanja i nadslikavanja. Za postizanje lazurnih namaza koriste se lazurni pigmenti i različiti akrilni mediji, a za postizanje pokrivnih namaza koriste se pokrivni pigmenti i punila koja pospješuju pokrivnost boje. Elastičnost i stabilnost akrila omogućava nanošenje debelih i strukturnih slojeva boje što se postiže dodatkom različitih punila. Pored punila i medija postoje i razni usporivači sušenja akrila. Dobro prianja za sve podloge osim plastične, glatke i masne. U svježem stanju akrilna boja ima mliječan izgled, dok poslije sušenja boja tamni.

Seal, Morris Louis, 1959. https://www.wikiart.org/en/morris-louis/seal-1959

Untitled, Morris Louis, 1956. https://www.wikiart.org/en/morris-louis/untitled-1956

Harran II, Frank Stella,1967. https://www.wikiart.org/en/frank-stella/tahkt-i-sulayman-variation-ii-1969

Podloge za akril i alatke

Budući da medij u akrilnim bojama ne oštećuje materiju u podlozi, gledano s tehnološkog stajališta, gradnja slike moguća je direktno na odgovarajućoj odmašćenoj, ne previše glatkoj i srednje poroznoj podlozi. Priprema nosioca ima više likovnu nego tehnološku ulogu. Impregniranjem i prepariranjem postiže se adekvatna obojenost, struktura, tekstura, upojnost, a i skraćuje se kasnija dinamika slikanja.

Podloge pogodne za akril  su : papir, karton, ljepenka, daska, metalni lim, razne vrste tkanina. Ako su podloge jako porozne poput papira i drveta preporučuje se preparacija podloge.

     

Za slikanje akrilom koriste se svi alati i rekviziti koji se obično koriste u slikarske svrhe. Pored kistova od prirodne dlake za akril se najčešće koriste sintetički ili najlonski kistovi svilenkaste dlake. Mogu se koristiti razne slikarske lopatice, špahtle, slikarski noževi, spužve, krpice, Air Brush uređaji, te pribor koji odgovara tehnici. Slikarske palete pogodne za akril su napravljene od glazirane keramike, emajliranog metala, plastike ili stakla. Jeftinija verzija može biti paleta načinjena od komada ljepenke obilno natopljena i premazana akrilikom kako bi se smanjila upojnost.

Akril i tradicionalne tehnike

Tradicionalne tehnike poput akvarela, ulja, tempere i gvaša mogu se imitirati akrilnim bojama. Za postizanje akvarelnog efekta potrebno je koristiti lazurne pigmente te razrjeđivati akrilnim medijem. Sličnost sa gvašem se postiže kad se boja razrjeđuje mat medijima uz često dodavanje bijele boje. Također , davanjem različitih akrilnih medija može se postići sličnost temperi. Za sličnost s uljanim slikarstvom koriste se sjajni akrilni mediji u kombinaciji s akrilnim gelom, paste za modeliranje za postizanje različitih efekata uljenog pastoznog namaza i kombinacija akrila i akrilnih firnisa za izvođenje finih sjajnih lazura. Korištenjem medija za produženje sušenja akrilne boje može se slikati i mokro u mokro, te koristiti gel medije koji omogućavaju strukturiranu lazuru. Bitno je napomenuti da, akril nije zamjena za klasične medije, već samostalni slikarski medij s velikom paletom slikarskih mogućnosti. Vrlo je popularan u suvremenom slikarstvu jer nosi u sebi spoj nekoliko slikarskih tehnika (tempera - trajnost, akvarel - prozirnost, gvaš - kompaktnost i pastelnost, uljane boje - bogata skala boje i sjaja.) 

Garden of Delight, Ronnie Landfield, 1971. https://www.wikiart.org/en/ronnie-landfield/garden-of-delight-1971

Joan Snyder, Large Flock Membrane Painting, 1969. https://www.joansnyder.net/joan-snyder-19671969/99mzvpzfqzs9an4uvpqbr20w6qhksu

Akril se može i kombinirati s ostalim tradicionalnim tehnikama. U kombinaciji s uljem akril se isključivo koristi za podslikavanje ili strukturalno podslikavanje. Korištenjem akrila u kombinaciji s pastelom, crtež s  pastelom se fiksira mat akrilnim medijem te se potom nastavlja crtati ili slikati. Akvarel i akrilik predstavljaju idealnu kombinaciju za gradnju slike zbog vodotopivih akrilnih podložnih slojeva i gornjih vodotopivih djelomično laviranih slojeva akvarela pa se ovim načinom postiže maksimalni efekti lazure. Kombinacijom tuša i akrilika mogu se postići zanimljivi efekti ako se tuš koristi kao podložni crtež koji je netopiv nakon sušenja, a koloriran intervencijom akrilika. U kombinaciji sa tradicionalnim tehnikama moraju se poštivati pravila svakog pojedinačnog medija i tehnike, pa tako npr. boje na bazi vode i ulja se nikada ne kombiniraju u svježem stanju, pa tako slojevi naneseni određenim veznim sredstvom moraju biti apsolutno suhi prije nanošenja sljedećeg sloja drugog vezivnog sredstva. Preporučljivo je akril uvijek koristiti za podslikavanje, jer se brzo suši, zatim se po suhom sloju akrilika može nastaviti slikati drugim tradicionalnim tehnikama.

First Anniversary, Joan Snyder, 1970. https://www.joansnyder.net/joan-snyder-1970-1973/ydeyt6wao692oyhlfnnsf2jknamrb4

Sacking and Red, Alberto Burri, 1954. https://www.wikiart.org/en/alberto-burri/sacking-and-red-1954

Kreativno korištenje akrila, podslikavanja, toniranja i teksturiranja

Akrilno vezivo je idealno za fiksiranje različitih materijala na podlogu u tehnici kolaža. Elastičnost i vrhunska vezivna snaga omogućavaju nove izražajne likovne mogućnosti.  U svrhu dobivanja različitih struktura u akrilnoj tehnici, upotrebljavaju se razne akrilne strukturalne paste, paste za modeliranje i različita punila: npr. zrnata podloga se postiže zaprašivanjem pijeska u svježi sloj akrilika, može se zatim utiskivati tekstura nekog materijala (papira, tkanine) u svježi Gesso ili u pastu za modeliranje. Teksture se još mogu praviti pomoću kista, četke i špahtle. Toniranje podloge postiže se dodavanjem akrilnih boja u Gesso, nanošenjem lazurnog sloja boje u kombinaciji s akrilik medijem preko prepariranog nosioca ili korištenjem obojene paste za modeliranje.

Cretto Grande Bianco, Alberto Burri, 1982., thttps://www.wikiart.org/en/alberto-burri/cretto-grande-bianco-1982

Alberto Burri, Combustione, 1960.

Dodaci akrilnim bojama: osnovni medij (sjajni medij), mat medij, gel medij, pasta za modeliranje,  ugušćeni medij (thickener), usporivač (retarder), završni lak (firnis), slikarski aditivi: akrilno sredstvo za matiranje i akrilno vezivo (ljepilo).

Čišćenje i održavanje pribora

Akrilne boje, dok su vlažne lako se odstranjuju s pribora i slike običnom vodom. Kistove je važno temeljito oprati vodom odmah nakon upotrebe, jer su osjetljivi na jaka organska otapala kojima bi se naknadno sasušena boja trebala skidati s kistova. Budući da ima kratko vrijeme sušenja često se događa da vezivo prijevremeno očvrsne. U tom slučaju čišćenje je moguće jedino jakim organskim otapalima.

Sredstva za čišćenje (Rembrandt acrylic cleaner (Talens), Xylon (Schmincke), Lukas pinselreiniger (Schoenfeld), Liquitex remouver (Lefranc/USA)