OPTIČKA I KENETIČKA UMJETNOST
OPTIČKA I KENETIČKA UMJETNOST
20. stoljeće obilježila je ekspanzija tehnike, elektronike, razvoj prirodnih znanosti, razvoj nove dvije umjetnosti filma i stripa. Doba eksperimentiranja raznim tehnikama i materijalima u umjetnosti (aluminij, metal, staklo, zrcala, žarulje…) koji su postali sve dostupniji. Umjetnici počinju istraživati mogućnosti i granice novih načina oblikovanja, pa se vrtoglavom brzinom smjenjuju brojni umjetnički pravci i pokreti. Umjetnost 20 st. posjeduje vlastiti visoko razvijeni i autonomni jezik. Svrhu umjetnosti određuju ideje slobode, imaginacije, individualnosti, otkrića, eksperimenta, pobune, ljepote, istine, pravde, uglavnom ideje na kojima se od Francuske revolucije u većini svojih segmenata temelji zapadno društvo. Velika se pozornost posvećuje sociološkim, sociološko-filozofskim, kulturno-filozofskim i kulturno-psihološkim pitanjima. Svaki pravac donio je nešto novo i time obogatio povijest likovne umjetnosti. U mnoštvu pravaca sredinom stoljeća pojavio se pravac temeljen na optičkim iluzijama poznat pod nazivom optička umjetnost i pravac temeljen na gibanjima pod nazivom kinetička umjetnost.
Victor Vasarely https://www.wikiart.org/en/victor-vasarely
Op art se razvio na tragu konstruktivističkih istraživanja
Bauhausa iz 1930-ih. Autori op-arta iskoristili su složenost procesa
perceptivnog sustava te su stvorili djela koja svojim optičkim efektima dovode
vidni sustav do granica izdržljivosti. Inspirirani su umjetničkim pravcima:
neoimpresionizma, orfizma, futurizma, konstruktivizma, u kojima se pojavljuju
iluzije te onima koji povezuju znanost i umjetnost. Radovi su eksperimentalnoga
karaktera, izrađeni od industrijskih materijala. Koriste geometrijski uzorak i
plošnu formi kako bi postigli optičku iluziju, utisak pokreta ili nestabilnosti
slike. Op-art slike ostavljaju dojam iluzije pokreta, kad ih gledatelj dulje
promatra ( pojavljuju se skrivene slike ili treperenje uzoraka). Ritmom crta,
geometrijskih likova i boja umjetnici postižu dojam gibanja, titranja i
bljeskanja, a gradacijom oblika od najvećeg do najmanjeg i suprotno, od
najmanjeg do najvećeg postižu privid udubljenja, odnosno izbočenja. Sve je
popraćeno snažnim kontrastima boja i crno-bijelim kontrastom koji naglašavaju
efekte iluzija. Apstraktne geometrijske kompozicije djeluju na osjetila
gledatelja, koji aktivno sudjeluje u doživljaju umjetničkog djela koje se
neprekidno mijenja ispred njega.
Kinetička umjetnost temelji se na mehaničkome, svjetlosnom i
elektromagnetskom gibanju umjetničkih objekata ili pak na prividu njihova
gibanja. Kako se često kinetički objekt mijenja stvarnim kretanjem ili stvara
iluziju pokreta, neki smatraju da je kinetička umjetnost utjelovljenje op arta.
Vizualne kompozicije kinetičke umjetnosti se oslanjaju na likovno iskustvo
op-arta. Koriste apstraktne geometrijske likove i forme, jednostavnih likovnih
kompozicija u kontrastnim i čistim bojama.
Pioniri kinetičke umjetnosti oslanjaju se na futurizam
(dinamizam), konstruktivizam (apstraktne stereometrijske elemente) i ludičnost
dadaizma. Istraživanja i eksperimenti vezani uz pokretnu skulpturu – mobile. Lumino-kinetičke objekte i vizualna istraživanja javljaju se u umjetničkim
skupinama tek nakon 1950-ih. Tehničke konstrukcije često su pokretane snagom
prirodnog vjetra ili strujanja zraka (kao što je to slučaj s Calderovim
mobilima), vode, magnetizma, gravitacije ili učešćem promatrača. Međutim,
koriste se i električni motori i ručni pogoni. Današnji suvrmeni umjetnici koriste
najnoviju računalnu tehnologiju u produkciji kinetičkih skulptura i instalacija.
Your post added a valuable layer of understanding to the subject. Thank you!
OdgovoriIzbrišiThank you
Izbriši