RAVNOTEŽA

RAVNOTEŽA

Svako je umjetničko djelo je skladno i uravnoteženo. Razlikuje se simetrična i asimetrična ravnoteža kompozicije. Simetrična se odnosi na ravnotežu likova i oblika, a asimetrična na ravnotežu sila. Ravnoteža označava jednak (uravnotežen) odnos lijeve i desne strane. Količine vrijednosti s obje strane, s lijeve i s desne, ne moraju biti jednake, da bi se održala ravnoteža .

Prema količinama vrijednosti s obje strane ravnotežu dijelimo na:

1) simetričnu ravnotežu

Za simetričnu ravnotežu potrebna su najmanje dva oblika koji su jednako udaljena. Ovisno kako se preslikava lik s jedne strane na drugu, simetrična ravnoteža može bit: zrcalna, translacija i rotacija. Simetrične kompozicije djeluju statično, smireno i dostojanstveno. Kod zrcalne simetrije pravilan je raspored jednakih elemenata cjeline oko središnje osi simetrije. Os simetrije je zamišljena crta koja cjelinu dijeli na dva jednaka dijela.

 Constantin Brancusi, Poljubac, 1912.

2) asimetričnu ravnotežu (dinamična ravnoteža)

Asimetrija nastaje upotrebom elemenata nejednake veličine i težine. U asimetričnoj ravnoteži jednako sudjeluje i prostor kao i sam lik. Asimetrična ravnoteža djeluje dinamično i nemirno. Može biti namjerna ili slučajna, a često se upotrebljava kako bi se postigao osjećaj pokreta, dinamike i inovativnosti unutar kompozicije. Umjetnici se koriste asimetrijom kako bi stvorili zanimljiv vizualni dojam i privukli pažnju promatrača često naglašavajući jedan dio kompozicije ili stvarajući kontrast između različitih dijelova djela.

Ovu ravnotežu najprije uočavamo kod grčkog kanona kontrapost i kod zlatnog reza.

Dorifor, rimska mramorna kopija prema Polikletovom originalu u bronci, Arheološki muzej, Napulj.

3) optička ravnoteža

Optička se ravnoteža je određena psihološkim dojmovima koje stvara djelovanje pojedinih likovnih elemenata, ovisno o obliku, boji i njihovom mjestu na plohi. Trokut će djelovati teže od četverokuta. Uglasti likovi djeluju teže od oblih, primarne boje djeluju teže od sekundarnih. Topli tonovi djeluju teže od hladnih, svjetli od tamnih, a intenzivne boje teže od degradiranih. U tom slučaju teži likovi i boje zauzimat će manje prostora na kompoziciji od lakših kako bi se postigla ravnoteža. Pri stvaranju uravnotežene kompozicije potrebno je dakle paziti na oblike, boje, svjetline, veličine i položaje elemenata koji se koriste u kompoziciji.

Georges Braque, Gitara, voće i vrč, 1927.