BOJA

BOJA

Definicija boje

Boja je osjetilni doživljaj koji nastaje kada svjetlost određene valne duljine pobudi receptore u mrežnici oka. Boju se također pripisuje površinama objekata, raznim materijalima i svjetlosnim izvorima ovisno o njihovim svojstvima apsorpcije, refleksije ili emisije svjetlosnog spektra.

Izvor fotografije https://elearning.adobe.com/2019/04/classic-learning-research-practice-color-harmony/

Na spektru elektromagnetskog zračenja ljudsko oko zapaža samo vidljivo zračenje ili vidljivu svjetlost, elektromagnetske valove valne duljine od približno 380 do 760 nanometara. 

Prirodna bijela (Sunčeva) svjetlost sastavljena je od kontinuiranog niza boja koje se pomoću optičke prizme mogu rastaviti na boje Sunčevog spektra. Boje sunčevog spektra (spektar boja, spektralne boje, dugine boje) se sastoje od 6 čistih boja: žuta, narančasta, crvena, ljubičasta, plava i zelena.

Izvor fotografije https://svjetlo.com/1452-postoji-li-crna-svjetlost

Kromatske i akromatske boje

Boje sunčevog spektra su kromatske boje, a boje koje se ne nalaze u spektru su akromatske boje. To su: crna, bijela i siva. 

Boja nekog tijela može dolaziti od svjetlosti koju samo tijelo emitira ili svjetlosti koju tijelo reflektira, odnosno propušta. Pri reflektiranju boja tijela ovisi o upojnim svojstvima njegove površine. Tijelo će biti obojeno nekom kromatskom bojom ako mu površina upija bijelu svjetlost samo na određenome valnom području. Tada će boja koju ono reflektira biti komplementarna boji koju je tijelo upilo (npr. tijelo će pokazivati crvenu boju ako je upilo modro - zeleni dio spektra).

Bijelo, crno i sivo nisu kromatske boje, jer nemaju svoje svojstveno valno područje i ovise o stupnju osvijetljenosti, odnosno sposobnosti površine da jače ili slabije upija sva valna područja bijele svjetlosti. Tako bijela boja odbija sva valna područja bijele svjetlosti. Crna površina potpuno upija takvu svjetlost, a siva u jednakoj mjeri upija i odbija sva područja bijele svjetlosti.

Tradicionalna podjela boja u umjetnosti

Boje se dijele na osnovne i složene. Tri osnovne (primarne) boje su: crvena, žuta i plava. Osnovne su jer se ne mogu dobiti miješanjem drugih boja. Složene (sekundarne i tercijarne) boje se dobivaju miješanjem osnovnih boja:

- crvena + žuta = narančasta,

- plava + žuta = zelena i

- plava + crvena = ljubičasta.

Složene (tercijarne) boje dobivaju se miješanjem primarnih i sekundarnih boja na kotaču boja (na primjer plavozelena, žutozelena i druge). Također, u tercijarne boje spadaju: oker, maslinasto zelena i smeđe crvena, a nastaju međusobnim miješanjem primarnih i sekundarnih boja.

Druga podjela boja je na tople (crvena, žuta, narančasta) i hladne (plava, ljubičasta, zelena). Tako su podijeljene zbog psihološkog svojstva boje koje nesvjesno djeluje na promatrača. Crvena, žuta i narančasta su boje sunca i vatre, a plava, zelena i ljubičasta su boje vode i leda. Na kotaču boja (Ostwaldov krug) sve tople boje nalaze se na lijevoj polovini kruga, a hladne na desnoj. Te dvije grupe boja među sobom su naglašeno različite (suprotne, kontrastne). 

Na kotaču boja (Ostwaldov krug) može se pratiti i komplementarni kontrast. Komplementarne boje su dvije boje od koje jedne nema ni malo u drugoj boji. One se nalaze na suprotnim stranama kotača boja, to su: narančasta i plava (zato što narančasta nastaje miješanjem crvene i žute, tj. u sebi nema nimalo plave boje), ljubičasta i žuta, crvena i zelena.

Dobivanje bijele svjetlosti spajanjem svih spektralnih boja zove se sinteza boja. Za dobivanje bijele svjetlost nisu potrebne sve spektralne boje. Dvije komplementarne spektralne boje mogu dati bijelu svjetlost. 

Dimenzije boje ili svojstva boje

Osnovna svojstva (karakteristike) boje su:

- Vrsta boje – boje koje se nalaze na kotaču boja (po Ostwaldu). Kromatsko svojstvo ovisi o frekvenciji emitiranog odnosno reflektiranog zračenja.

- Ton boje - svjetlina boje (svjetloplava, tamnoplava...). svjetlina ovisi o jakosti ili intenzitetu zračenja.

- Čistoća boje (valer) je boja bez dodataka akromatskih boja, čijim dodavanjem se mijenja kvaliteta boje (degradacija – zasićenost).

(p.a. Kod prevođenja sa engleskog sreću se i drugačije pojašnjenja ovih pojmova.)

Miješanjem pojedinih boja spektra dobivaju se različiti tonovi, nove boje. Miješanjem dviju boja kojima položaj u spektru nije udaljen nastaje boja koja leži između njih (primjerice narančasta boja miješanjem crvene i žute). Kao rezultat miješanja nekih boja udaljenih u spektru (komplementarnih, primjerice ljubičaste i žute) nastaje siva boja.

Dodavanjem akromatskih boja kromatskim bojama dobivaju se tonovi kromatskih boja. Ton je dodana količina svjetlosti u boji, dakle svijetloplava, tamnoplava, još tamnija plava i tako sve do crne. Ako se miješaju s crnom, nastaju tamne, zagasite boje.

Također, dodavanjem sivih tonova nekoj kromatskoj boji ona, osim što se zatamnjuje u tonu, gubi i na čistoći. Tako dodavanjem sive boja blijedi, gubi na kvaliteti, čistoći, intenzitetu ili zasićenosti. To se naziva degradacija boje.

Nijansa boje odnosi se na bilo koju od tri moguće promjene karaktera boje - kromatsku, svjetlosnu i kvalitativnu.

Boja ima i svoju prirodnu količinu svjetlosti u sebi; tako je žuta bez primjese bijele svjetlija od plave. Čista crvena i zelena imaju otprilike jednaku svjetlinu.

Miješanje boja

Dva su osnovna načina miješanja boja: subtraktivno ili mehaničko miješanje pigmenata (crvena, žuta i plava) i aditivno ili svjetlosno miješanje boja (RGB snopovi na televiziji, crvena, zelena i plava)

 U tisku se kombiniraju ova dva načina: CMYK : C – cijan (svjetloplava), M – magenta (crvenoljubičasta), Y – yellow (žuta), K – key (označava crnu).