PERSPEKTIVA

PERSPEKTIVA

U likovnim umjetnostima riječju perspektiva najčešće se označuje način slikanja ili crtanja kojim se dubina prostora dočarava na plohi slike ili reljefa, postupnim smanjivanjem predmeta i likova, proporcionalno njihovom udaljavanju od gledatelja. Takav način prikazivanja predmeta definiran je dvadesetih godina XV. stoljeća u Firenci pojavom geometrijske ili linearne perspektive.  S formalnog stajališta perspektiva je metoda prikaza trodimenzionalnog prostora na dvodimenzionalnoj plohi slike pomoću likovnih izražajnih sredstava.

Piero della Francesca - Idealan Grad 

Svako veće stilsko razdoblje u povijesti europske kulture od XI. do XX. Ima odgovarajuću perspektivu u likovnim umjetnostima, a budući da riječ perspektiva znači i gledanje, odnosno način viđenja stvari i svijeta, može se reći da svako kulturno povijesno razdoblje ima svoj specifični „pogled na svijet", a on se odražava u načinu interpretiranja prostora na plohi slike ili reljefa, odnosno, u primjeni tome dobu odgovarajuće perspektive. Svaka od tih metoda rješavanja perspektivnih problema na slici, bila je jedina moguća, i najbolja za dotičnu kulturnu sredinu u određenom povijesnom trenutku.

Podjela perspektiva:

1. Semantička (ikonološka) perspektiva - perspektivu značenja

2. Vertikalna perspektiva - romanika ( XI. i XII. St. )

3. Obrnuta perspektiva ili inverzna perspektiva – gotika ( XIII. i XIV. St. )

4. Linearna ili geometrijska perspektiva ("ptičja" i "žablja") – renesansa (XV. i XVI. St. )

5. Atmosferska (zračna) perspektiva – barok ( XVII. i XVIII. St. )

6. Koloristička perspektiva  – moderna umjetnost ( XX. St. )

7. Poliperspektiva – moderna umjetnost ( XX. St. )

Pet perspektiva (vertikalna, obrnuta, linearna, atmosferska i koloristička) rješavaju problem prikaza prostornih odnosa na slici, dok semantička perspektiva, perspektiva značenja, izražava vrednovanje prikazanih likova i pojava na slici.