LIKOVNI MOTIVI

LIKOVNI MOTIVI

Likovni motiv u vizualnim umjetnostima označava ono što je prikazano u likovnom djelu, odnosno njegov vidljivi sadržaj ili temu. Riječ je o onome što promatrač neposredno prepoznaje na slici, crtežu, skulpturi ili drugom likovnom radu. U tradicionalnom shvaćanju umjetnosti, osobito u razdobljima u kojima je umjetničko djelo imalo jasnu narativnu, simboličku ili deskriptivnu funkciju, motiv je predstavljao temeljno polazište likovnog stvaranja.

Motivi služe umjetniku kao sredstvo izražavanja emocija, stavova i ideja, a njihova realizacija uvijek ovisi o likovnom jeziku. Način na koji je motiv oblikovan povezan je s uporabom likovnih elemenata, kompozicijskih načela, proporcija i odnosa unutar slike, kao i s odabirom tehnike i materijala. Isti motiv može biti interpretiran na vrlo različite načine, od realističnog do apstraktnog, ovisno o umjetnikovoj namjeri i izražajnim sredstvima.

Izbor motiva osoban je čin, ali nikada nije u potpunosti izdvojen iz šireg konteksta. On proizlazi iz umjetnikova karaktera, interesa i iskustava, ali je istodobno uvjetovan društvenim, kulturnim i estetskim okolnostima vremena u kojem nastaje. Kroz povijest umjetnosti određena su razdoblja razvijala prepoznatljive motive koji su odražavali tadašnje vrijednosti i načine razmišljanja.

PORTRET i prikaz ljudske figure zauzimaju središnje mjesto u povijesti umjetnosti. Portret se može usmjeriti na fizičku sličnost, ali i na psihološku karakterizaciju, društveni status ili osobni identitet prikazane osobe. Autoportret dodatno naglašava introspektivnu dimenziju, dok karikatura koristi deformaciju i naglašavanje kako bi istaknula karakterne crte. Prikaz ljudskog tijela, osobito u aktu, često je povezan s istraživanjem proporcija, anatomije i odnosa oblika, ali i sa simboličkim značenjima koja se mijenjaju kroz povijest.

 

1. Follower of Frans Hals (Dutch, 1582–1666), Portrait of an Artist, 2. Paul Gauguin, Merahi metua no Tehamana (Tehamana Has Many Parents or The Ancestors of Tehamana)

MRTVA PRIRODA obuhvaća prikaz neživih predmeta poput voća, cvijeća, posuđa ili knjiga. Iako naizgled neutralna, ona često nosi slojevita simbolička značenja, osobito u kontekstu prolaznosti, vremena i odnosa čovjeka prema materijalnom svijetu. Kroz pažljivo komponirane odnose oblika i boja, mrtva priroda omogućuje umjetniku istraživanje strukture, ravnoteže i ritma slike.

 

3. Paul Cézanne, The Basket of Apples, 4. William Michael Harnett, My Gems

Pejzaž ili krajolik prikazuje prirodu ili urbani prostor te se javlja u različitim oblicima, od veduta i marina do širokih panorama. U nekim razdobljima pejzaž ima simboličku ili idejnu ulogu, dok u drugima postaje samostalan motiv usmjeren na doživljaj atmosfere, svjetla i prostora. Prikaz unutarnjih prostora, interijera, također omogućuje istraživanje odnosa volumena, svjetla i perspektive.

 

5. Claude Monet, Stacks of Wheat (End of Summer), 6. Claude Monet, Walk (Road of the Farm Saint-Siméon)

Žanr-scene prikazuju prizore iz svakodnevnog života i obične ljudske aktivnosti, često bez idealizacije ili mitološke pozadine. Povijesni, mitološki i sakralni motivi, s druge strane, oslanjaju se na velike narative, religijske priče i alegorije te prenose simbolička i moralna značenja. 

 

7. Johannes Vermeer, Het melkmeisje (The Milkmaid), 8. Jean-Baptiste-Siméon Chardin, Die Rübenputzerin (Woman peeling turnips)

U modernoj i suvremenoj umjetnosti motiv se postupno oslobađa narativne funkcije i može postati apstraktan, fragmentiran ili konceptualan, zadržavajući pritom ulogu polazišta za istraživanje forme i značenja.

 

9. Pablo Picasso, L'Homme aux cartes (Card Player),10. Kazimir Malevich, Painterly Realism of a Football Player – Color Masses in the 4th Dimension

Promatrajući motive kroz povijest slikarstva, uočava se njihova stalna mijena. U prapovijesnoj umjetnosti dominiraju motivi životinja i simbola povezani s ritualima i opstankom zajednice. Antičke civilizacije razvijaju motive bogova, mitova i idealiziranog ljudskog tijela, dok srednji vijek naglašava sakralne i simboličke prikaze u službi vjere. Renesansa vraća interes za čovjeka, prirodu i klasične ideale, a barok donosi snažnu emocionalnost i dramatičnost motiva. U 18. i 19. stoljeću umjetnici se sve više okreću pejzažu i svakodnevnim prizorima, dok modernizam 20. stoljeća radikalno redefinira motiv, često ga svodeći na ideju, strukturu ili čisti likovni element. Suvremena umjetnost dodatno proširuje pojam motiva, dopuštajući mu da postane gotovo bilo što, od društvene kritike do osobnog koncepta.

*Radovan Ivančević isticao je kako motivi u slici nisu tek formalni sadržaji, već nositelji značenja i simbolike koje je moguće razumjeti samo u kulturnom i povijesnom kontekstu. Njegov pristup vizualnoj komunikaciji naglašava važnost čitanja motiva kao narativnih i simboličkih elemenata, a ne samo kao prikazanih objekata, čime motiv postaje ključ za dublje razumijevanje likovnog djela.